Čitajući novine naišao sam na članak o neuroznanstvenici koja je u knjizi opisala osobno iskustvo moždanog udara. Tema me jako privukla i ta mi je ideja ostala u podsvijesti. Nakon nekog vremena sam se ugodno iznenadio otkrivši tu istu knjigu na policama knjižare. Naravno, jedan primjerak je postao „samo moj“. Knjiga je interesantna s više aspekata. Npr. obiluje opisima doživljaja svijeta osobe koja se susreće s problemom i što joj je u tom trenutku bilo potrebno. Meni je najupečatljiviji ostao dio koji opisuje iskustva funkcioniranja pomoću lijeve stranu mozga. Zbog velikih oštećenja lijeve, racionalne strane mozga, Jill je doživljavala svijet na potpuno drugačiji način od nama danas uobičajenog. Na neki način se dobije direktan opis onoga što učimo o hipnozi i njenoj povezanosti s funkcijama mozga. Također, njeni opisi se uvelike podudaraju sa iskustvima yogija koji su bili u povišenim stanjima svijesti. Govori o tome kako je percipirala energiju drugih ljudi, sebe, odnose,… i kako je pored problema koje je imala bila zadovoljna i ispunjena. Trebalo joj je osam godina za oporavak. Sve je trebala naučiti od početka i u tome je uspjela tako da danas ponovo predaje na fakultetu. Interesantna je spoznaja da je nakon oporavka, kada je ponovo uspostavila funkcije svjesnog uma, počela gubiti darove „direktnog“ doživljavanja svijeta. To izgleda tako, negdje dobiješ – negdje izgubiš. Možda je ipak bolje doći do uvida meditacijom 🙂
Dok ponovo listam knjigu i proučavam stare zabilješke dobio sam želju da je pročitam još jednom. Dakle, ja se bacam na čitanje. Ponovno. Što i vama preporučam.