Što je blended learning i kako ga koristim na NLP treningu?

Ljudi dođu na trening. Nešto čuju, nešto nauče, nešto isprobaju. Možda im je trening odličan. Možda su oduševljeni trenerom, grupom i atmosferom. Onda odu kući. I što se događa dva tjedna poslije?

Za mene je to jedno od važnijih pitanja u edukaciji. Jer treniranje i podučavanje ljudi nije samo ono što se događa dok su trener i polaznici zajedno u prostoriji. Možete nekome vrlo dobro objasniti što treba napraviti, možete mu to demonstrirati i može napraviti odličnu vježbu dok ste pokraj njega. Ali pravi život počinje kada vas više nema.

Od treninga kao događaja do procesa

Vrlo rano imao sam sreću biti bačen u vatru. Nedugo nakon završetka svog trenerskog treninga u Americi našao sam se kao jedan od vodećih trenera u velikoj edukaciji za Croatia osiguranje. Trebalo je u relativno kratkom roku pripremiti potpuno novi trodnevni trening prodaje životnog osiguranja. Nas troje glavnih trenera radili smo uz pomoćne trenere, koristili kameru i analizu snimki, a u pripremi nam je jako pomogao moj pokojni prijatelj Bruno Buljubašić, vrlo iskusan čovjek u prodaji životnog osiguranja i vođenju ljudi.

Već tada mi je postajalo jasno da trening nije samo ono što trener napravi kada stane pred grupu. Tu su priprema, sadržaj, demonstracije, vježbe, ljudi različitih ekspertiza, feedback i ono što se događa nakon samog treninga.

Kasnije sam kroz dugogodišnju suradnju s MDI Management Development Instituteom iz Beča dobio priliku taj svijet vidjeti na puno većoj skali. Radili smo s velikim internacionalnim kompanijama i na projektima koji su se paralelno provodili u više zemalja. U takvom sustavu nije dovoljno da trener bude simpatičan i da sudionici na kraju kažu da im je bilo lijepo. Treba imati dovoljno zajedničkog standarda da kompanija zna što će dobiti u Hrvatskoj, Austriji ili nekoj desetoj zemlji, a istodobno dovoljno fleksibilnosti da ono što radite ima smisla stvarnim ljudima koji sjede ispred vas.

I stalno se vraćalo još jedno pitanje: što od svega toga ostaje nakon treninga?

U početku su rješenja bila vrlo jednostavna. Polaznici bi prije treninga dobili nekoliko stranica materijala kako bi se upoznali s osnovnim pojmovima. Nakon treninga fotografirali bismo flipchartove ili od njih napravili svojevrsni Flipchart protokol koji bi ljudi dobili kao podsjetnik na ono što smo radili. Kasnije smo snimali i kratke video sažetke najvažnijih ideja, svojevrsne „Golden Nuggets“.

Danas to možda ne zvuči posebno revolucionarno, ali ideja iza toga jest važna: trening ne mora završiti kada ljudi izađu iz prostorije.

Postupno su se pojavili e-learning, webinari i različite platforme za učenje. Već puno prije Korone radio sam u međunarodnim projektima u kojima se webinar koristio za velik broj ljudi iz različitih zemalja, a mi treneri učili smo kako takav format dobro pripremiti i voditi. Nije dovoljno uključiti kameru, malo pričati, pokazati PowerPoint i onda ljude poslati u breakout rooms. I webinar treba dizajnirati: što ljudi trebaju napraviti prije, kako ih uključiti dok traje i što će napraviti poslije.

Godine 2015. na MDI Development Guide Conferenceu jedna od glavnih tema bila je learning effectiveness i pitanje kako ono što ljudi nauče na treningu prenijeti u stvarni posao. Tamo smo detaljnije radili i s Promoteom, platformom koja je trening smještala u puno širi proces. Polaznici su se mogli uključiti u grupu prije treninga, dobiti informacije, materijale i zadatke, a nakon treninga nastaviti s novim zadacima, postavljati pitanja, razmjenjivati iskustva i pratiti vlastite ciljeve.

Meni je to bilo posebno zanimljivo jer sam o istom problemu već razmišljao kod svojih NLP treninga: kako NLP iz učionice prenijeti u život?

Raspitivao sam se kako bih Promote mogao koristiti za svoje grupe. Mogao sam ga uzeti, ali budući da sam znao raditi web stranice, snimati i obrađivati video i organizirati digitalni sadržaj, počeo sam graditi sustav koji je više odgovarao baš onome što meni treba za NLP trening.

U međuvremenu se tehnologija ponovno promijenila. Danas za neke funkcije uopće ne trebate posebnu platformu. Nekada sam za komunikaciju između treninga koristio i zatvorene Facebook grupe, danas istu funkciju često puno jednostavnije može odraditi WhatsApp grupa. Alat nije poanta. Pitanje je što njime želimo postići.

U NLP-u kod nas toga nije bilo. Treninzi su se odvijali klasično, uživo, a digitalna podrška nije bila dio procesa učenja.

I onda je došla Korona

Onda je došla Korona i odjednom su škole, fakulteti, sastanci, treninzi i cijeli niz drugih aktivnosti morali prijeći online. I dobro je da smo imali tehnologiju koja nam je to omogućila. U tom trenutku online nije bio nekakav veliki pedagoški eksperiment. Bio je nužnost i najbolje moguće rješenje u toj situaciji.

Škole nisu samo mjesta za prenošenje informacija. Tu su socijalizacija, kontakt s vršnjacima, interakcija, podrška grupe, neposredni feedback nastavnika, laboratoriji, praktična nastava i još mnogo toga. Ali drugog izbora jednostavno nije bilo. Kako naš narod kaže, bilo je to „nužno zlo“ bez kojega se tada nije moglo.

I čim je situacija dopuštala, djeca su se vraćala u razrede, a studenti na fakultete. To sigurno nije bilo jeftinije. Ponovno trebate zgrade, učionice, grijanje, struju, čišćenje, domare, prijevoz i cijelu infrastrukturu. Da je online bio bolje rješenje za učenje, bilo bi zanimljivo objasniti zašto smo se tako brzo vratili na skuplji i organizacijski zahtjevniji stari model.

I što je zanimljivo, dobrobiti online rada ostavile su neizbrisiv trag u načinu poslovanja kompanija. Donijele su veću fleksibilnost, a kada je sve dobro osmišljeno i napravljeno s dobrom namjerom, mogu unaprijediti i organizaciju rada i iskustvo zaposlenika. Dakle, nije pitanje DA ili NE, nego KADA i KAKO?

Ali u dijelu edukacije odraslih dogodio se zanimljiv obrat. Ono što je prije bilo iznimka negdje je usput postalo pravilo.

Kod NLP-a je taj obrat posebno zanimljiv. Prije Korone, prema standardima po kojima smo tada radili, online sati nisu se računali u obvezne sate treninga potrebne za certifikaciju. Fizička prisutnost smatrala se obvaveznim dijelom praktične edukacije.

I NLP tu nije bio nikakva posebna iznimka. U brojnim iskustvenim psihoterapijskim edukacijama temeljni dio edukacije također se godinama zasnivao na neposrednom radu, iskustvenim radionicama i kontakt satima. Online se mogao koristiti za pojedine aktivnosti, superviziju ili kasnije stručno usavršavanje, ali to nije isto što i priznati online kao zamjenu za temeljni praktični trening potreban za stjecanje kvalifikacije.

Danas je moguće proći NLP edukacijski put od praktičarske pa sve do trenerske razine bez ijednog sata provedenog na treningu uživo.

I tu mi se nameće prilično jednostavno pitanje: što se točno dogodilo?

Ili smo prije bili u krivu kada smo smatrali da je rad uživo toliko važan da se online ne može uključiti u obvezni kurikulum za certifikaciju…

Da, tehnologija je bolja. Imamo stabilniji internet, bolje kamere, breakout rooms, digitalne ploče i cijeli niz alata kojih nekada nije bilo. Ali je li se zbog toga promijenio način na koji ljudi uče praktične interpersonalne vještine? Je li kamera riješila sve ono zbog čega smo prije smatrali važnim da trener osobu vidi u prostoru, demonstrira, promatra kako radi s drugom osobom i neposredno joj daje feedback?

Korona je dokazala da možemo nastaviti raditi kada ne možemo biti zajedno. Nije dokazala da je svejedno jesmo li zajedno ili nismo.

Online može biti lakši, komotniji, dostupniji i jeftiniji. Ne morate putovati, organizator ne mora imati prostor, a ljudi iz različitih gradova i država mogu se vrlo jednostavno naći na istom treningu. Sve su to stvarne prednosti. Ali uvijek ostaje pitanje: prednost za koga, za koji cilj i na koji rok?

Netko ide u školu zato što želi nešto naučiti. Netko ide zato što mora, a jedini mu je cilj da ne padne. Za prvoga je kriterij koliko će stvarno naučiti, za drugoga možda samo koliko će jednostavno proći. Ista škola, potpuno različiti kriteriji uspjeha.

Isto vrijedi za trening. Ako vam je cilj dobiti informaciju, možda vam je odličan video koji ćete pogledati kod kuće. Ako vam je glavni cilj certifikat uz najmanje moguće organizacijskih komplikacija, trening ćete procjenjivati po sasvim drugim kriterijima. Ako želite razviti praktičnu sposobnost koju ćete stvarno koristiti s drugim ljudima, onda bih postavio još nekoliko pitanja.

Zato i u tekstu Kako odabrati NLP trening koji vam najbolje odgovara? polazim od pitanja što zapravo želite dobiti od treninga.

Ni cijena sama po sebi ne govori puno. Najskuplja je roba koja se ne koristi. A i najmanja cijena za nešto što vam ničemu ne služi previsoka je.

U Frogs into Princes Bandler i Grinder opisuju kliniku u kojoj su nakon njihove edukacije klijenti u prosjeku dolazili šest puta, dok je direktor iste klinike u privatnoj praksi klijente viđao dvanaest do petnaest puta. Bandlerov komentar bio je:

“The more effective you are, the less money you make.”

„Što ste učinkovitiji, manje novca zarađujete.“

Ne tvrdim da je online loš. Tvrdim nešto drugo: nije svaki oblik učenja jednako dobar za svaki cilj. Webinare, virtualne programe, online Train-the-Trainer procese i različite digitalne oblike učenja koristio sam puno prije nego što nas je Korona natjerala da ih svi počnemo koristiti.

Ako je online najbolji alat za ono što želim postići, koristit ću online. Ako nije, neću ga izabrati samo zato što je lakši, jeftiniji ili komotniji.

Tehnologija treba služiti učenju. Učenje se ne bi trebalo prilagođavati tehnologiji samo zato što nam tako više odgovara.

Što je onda blended learning?

Tu vrijedi ukratko razjasniti nekoliko pojmova jer se danas često koriste kao da znače isto.

• Trening uživo ili on-site znači da su trener i polaznici fizički zajedno u istom prostoru.
• Sinkroni online trening znači da su u isto vrijeme povezani preko Zooma, Teamsa ili neke druge platforme.
• Asinkrono online učenje ili e-learning znači da polaznik materijalima, videima, zadacima i drugim sadržajima pristupa onda kada mu odgovara.
• Hibridni trening kombinira rad uživo i online. To može značiti da dio polaznika istodobno sudjeluje uživo, a dio online, ali i da se jedan dio programa odvija uživo, a drugi online. Kod istodobnog hibridnog treninga ozbiljna izvedba može uključivati kvalitetnu kameru, posebnu osobu koja prati online polaznike, breakout roomove i aktivno uključivanje ljudi koji nisu fizički prisutni. To nije isto što i postaviti laptop na kraj prostorije i uključiti Zoom.
• Blended learning ide još korak dalje. Njegova poanta nije u tome da uz trening uživo dodate nekoliko videa ili jedan Zoom sastanak pa ste sada „blended“. Poanta je svjesno povezati različite načine učenja prema tome čemu najbolje služe i od njih napraviti jedan kontinuirani proces.

Format nije polazište. Polazište je ono što želimo da čovjek nauči i počne koristiti.

Kako blended learning koristim na NLP treningu

Na mojim NLP treninzima osnova je i dalje trening uživo. Ne zato što ne znam raditi online, nego zato što za velik dio onoga što radimo smatram da je zajednički prostor najbolji laboratorij. Ako trebamo promatrati drugu osobu, kalibrirati, demonstrirati, isprobavati, raditi s glasom, prostorom i reakcijama druge osobe te dobivati neposredan feedback, želim za to koristiti format koji smatram najboljim.

Na treningu uživo često imamo one čarobne trenutke koje svi prisutni osjete. Ne samo AHA trenutke kada se nešto shvati, nego trenutke kada se stvarno nešto dogodi. Kao na dobrom koncertu. A znate koliko često se to dogodi online? Nikoliko često.

I još jedno pitanje. Koja budala kupi ploču ili CD, a onda još deset puta više plati da ode na koncert? Budala koja zna što vrijedi. 🙂

Ali trening ne završava izlaskom iz učionice.

Cijele treninge počeo sam, pred desetak godina, snimati i stavljati polaznicima na raspolaganje preko weba. Snimke mojih 16 dana treninga, bez dva dana ispita, zajedno sa snimljenim demonstracijama imaju otprilike 45 do 50 sati. To je zanimljiva usporedba sama po sebi: šesnaest dana treninga može se sadržajno sačuvati u pedesetak sati snimke.

Ali snimka i sudjelovanje na treningu nisu ista stvar. Snimka može sačuvati gotovo sav sadržaj treninga. Ne može sačuvati vaše sudjelovanje u njemu.

Na treningu uvijek postoji nešto što prvi put ne registriramo. Možda upravo prolazimo kroz vlastiti proces, možda nam je neka druga tema važnija, možda nam na trenutak padne koncentracija, a ponekad jednostavno još nemamo iskustvo zbog kojeg bismo razumjeli zašto je nešto što je trener rekao važno.

Onda prođu dva ili tri tjedna. Nešto pokušate primijeniti, nešto vam uspije, negdje zapnete. Vratite se snimci i odjednom čujete rečenicu koju ste prvi put gotovo preskočili. Ista informacija, ali više niste ista osoba koja ju je prvi put slušala. Sada iza nje imate iskustvo.

Zato polaznicima uz trening uživo stoje na raspolaganju video i audio snimke treninga, skripte, radne bilježnice, infografike, fotografije flipchartova, dodatni materijali, videi koje sam spomenuo na treningu i literatura na koju se mogu vratiti. Materijalima mogu pristupati preko weba i mobitela, a po potrebi se između modula nalazimo online, razmjenjujemo iskustva, odgovaramo na pitanja, vježbamo na stvarnim situacijama ili nešto ponovno povezujemo.

Digitalne alate koristim i tijekom samog treninga. Preko Socrativea polaznici se svojim mobitelima mogu uključiti u kratke kvizove i provjere razumijevanja. Nakon neke cjeline mogu postaviti nekoliko pitanja, kombinirati točno/netočno i višestruki izbor i odmah vidjeti kako je grupa razumjela ono što smo upravo radili.

To mi je korisno iz vrlo jednostavnog razloga. Grupa može izgledati kao da je sve jasno. Ljudi klimaju glavom, nitko ništa ne pita i trener vrlo zadovoljno može nastaviti dalje. A onda postavite nekoliko dobrih pitanja i shvatite da baš i nije. Odlično. Sada znam gdje se trebamo vratiti, što ponovno objasniti i o čemu još razgovarati. Cilj nije da sam ja „odradio gradivo“. Cilj je da ljudi nešto razumiju i kasnije to mogu koristiti.

Ponekad sam održao i cijeli vikend online, ali stvarno rijetko. Jednom zbog Korone, drugi put zato što su ljudi bili geografski raštrkani i to je bilo najpraktičnije rješenje. Namjerno sam za takav rad izabrao dio programa koji se dobrim dijelom bavi jezikom i radom s materijalima, poput Meta modela, hijerarhije ideja i reframinga, jer sam procijenio da se takav sadržaj može dovoljno kvalitetno raditi online.

Opet isto pitanje: ne može li se, nego ima li ovdje smisla?

Današnji NLP Practitioner zato kombinira 130 sati rada uživo, određen broj sati sinkronog i asinkronog online rada te velik broj dodatnih sati učenja i aktivnosti između modula. Ali ni ti brojevi nisu sami sebi svrha. Važno je čemu što služi.

Ono što treba demonstrirati, isprobati, osjetiti, uvježbati i za što treba dobiti neposredan feedback radimo uživo. Ono čemu se polaznik treba moći vratiti, ponovno pogledati, povezati, ponoviti ili koristiti kao podršku između modula dostupno je digitalno.

A između dva modula nalazi se možda najvažniji dio cijelog sustava: život. Tamo polaznik pokušava nešto stvarno napraviti. Nešto mu uspije, negdje zapne, nešto drugačije vidi kod sebe ili kod drugih. Na sljedeći modul zato više ne dolazi samo s informacijom. Dolazi s iskustvom. I sada imamo s čim dalje raditi.

Isti princip i danas stalno susrećem u kvalitetno dizajniranim poslovnim edukacijama. Prošle godine radio sam na dva takva međunarodna projekta. U jednom je cijeli proces bio organiziran oko jednog treninga uživo, s pripremom prije i aktivnostima nakon njega. U drugom je bio niz međusobno povezanih modula, s učenjem i aktivnostima između njih. U oba slučaja koristili su se upravo elementi blended learninga o kojima ovdje govorim — samo bez snimki samog treninga. Različite kompanije to rade na različite načine: koriste e-learning, zadatke između susreta, interne rasprave, podršku rukovoditelja, online follow-up i različite materijale nakon treninga. Alati se razlikuju, ali osnovno pitanje ostaje isto: što će osoba s onim što smo radili napraviti kada trening završi?

Kao organizator treninga mogu nabaviti najbolje namirnice. Mogu imati dobar prostor, dobru atmosferu, kvalitetne materijale, dobre vježbe, iskustvo i tehnologiju. Mogu napraviti najbolji obrok koji znam napraviti. Ali ne mogu vas natjerati da sjednete za stol i jedete.

A ni najbolji restoran nije isti za svakoga. Za nekoga je to vrhunski hotel. Za nekoga planinarska kućica na vrhu planine. Nekome će jedno od najboljih iskustava biti obrok negdje u Amazoniji, za stolom koji uopće ne izgleda kao restoran.

Zato mi se blended learning sviđa kao ideja. Ne zato što zvuči moderno i ne zato što mogu na web stranicu napisati da imamo i online sadržaj. Sviđa mi se zato što nas tjera da prestanemo gledati trening kao jedan događaj i počnemo razmišljati o čovjeku koji treba nešto stvarno razumjeti, isprobati, povezati, vježbati i početi koristiti.

I onda pravo pitanje više nije je li bolje online ili uživo.

Pravo pitanje je: što želimo da čovjek na kraju stvarno može?

Napomena: Informaciju o načinu na koji su se prije Korone u srodnim iskustvenim i psihoterapijskim edukacijama vrednovali sati rada prvo sam dobio od ljudi koji su takve edukacije završavali. Naknadno sam provjerio dostupne programe, standarde i pravila više pravaca. Nalazi potvrđuju da je neposredni rad uživo bio dominantan i u mnogim slučajevima obvezan dio temeljne edukacije i certifikacije. To ne znači da je svaka škola imala identična pravila niti da nisu postojale pojedine iznimke.

Ivan Petrić
NLP trener, coach i edukator
ivanpetric.com

Objavljeno: 4. rujna 2026.

Izvori i bilješke

IANLP – promjena pravila za online trening. IANLP je 2023. objavio da je mogućnost online treninga integrirana u postojeće kurikulume. Aktualni Practitioner curriculum dopušta da se 130 sati curricular live traininga izvodi uživo, sinkrono online ili njihovom kombinacijom. Isto vrijedi i za daljnje razine edukacije. IANLP – Introducing Online Curricula, 2023
IANLP – Curriculum NLP Practitioner
IANLP – Curriculum NLP Trainer

Škole, fakulteti i nastava na daljinu tijekom pandemije u Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske 13. ožujka 2020. donijela je odluku o obustavi izvođenja nastave u osnovnim i srednjim školama i na visokim učilištima te uspostavi nastave na daljinu. U svibnju 2020. nova odluka već uvodi mješoviti model za dio osnovnoškolaca i omogućava laboratorijske, umjetničke i kliničke vježbe te praktični rad u malim grupama na visokim učilištima. Narodne novine 29/2020 – uspostava nastave na daljinu
Narodne novine 55/2020 – mješoviti model i povratak dijela nastave uživo

Ministarstvo znanosti i obrazovanja za školsku godinu 2020./2021. definiralo je tri modela: Model A – nastava u školi, Model B – mješoviti oblik nastave i Model C – nastava na daljinu, pri čemu je izbor modela ovisio o epidemiološkoj situaciji. Ministarstvo znanosti i obrazovanja – Modeli i preporuke za provedbu nastave 2020./2021.

Srodne iskustvene i psihoterapijske edukacije. Informaciju o načinu na koji su se prije Korone u nekim srodnim edukacijama vrednovali sati rada prvo sam dobio od ljudi koji su takve edukacije završavali. Naknadno sam provjerio dostupne stare programe, standarde i pravila više pravaca. Nalazi potvrđuju da je neposredni rad uživo bio dominantan i u dijelu sustava izričito obvezan dio temeljne edukacije i certifikacije. To ne znači da je svaka škola imala identična pravila niti da nisu postojale iznimke.

Kao ilustraciju, standardi World Association for Positive and Transcultural Psychotherapy iz 2019. izričito su zahtijevali da se svi dijelovi treninga izvode licem u lice te nisu dopuštali da se teorija, osobno iskustvo ili supervizija odrađuju online. EATA je tijekom pandemije svoja online odstupanja izričito opisivala kao odgovor na „exceptional situation“, a čak je i u online/blended TSTA procesu zahtijevala određene dijelove podučavanja u fizičkoj prisutnosti. WAPP – Training Standards 2019
EATA – PTSC decisions during the pandemic

NLP sam po sebi nije psihoterapijski pravac, iako je nastao modeliranjem rada terapeuta i od svojih je početaka snažno povezan s područjem terapijske promjene. U Europi se zasebno razvio i NLPt kao psihoterapijska primjena NLP-a.

Richard Bandler i John Grinder – Frogs into Princes. U knjizi autori opisuju primjer mental-health klinike u kojoj su nakon njihove edukacije klijenti u prosjeku dolazili šest puta, dok je direktor iste klinike u svojoj privatnoj praksi klijente tipično viđao dvanaest do petnaest puta. Nakon toga slijedi Bandlerova rečenica:

“The more effective you are, the less money you make.”
„Što ste učinkovitiji, manje zarađujete.“

Bandler & Grinder – Frogs into Princes, bibliografski zap